O samom Castru odnosno njegovom političkom programu se, kao uostalom i svemu u životu, lome koplja - postoje naravno njegovi pobornici i protivnici. Najžešči protivnici su oni koji imaju novčane interese vezane uz prekrasnu Kubu, oni koji bježe s Kube u SAD u potragu za boljim životom ili oni koji gule zatvorske kazne u kubanskim zatvorima, dok pobornici, osim samih Kubanaca, često dolaze iz bogatijih zemalja shvaćajući da kapitalizam nije rješenje za naše probleme jer on zapravo služi bogaćenju ionako bogatih, a siromašenju siromašnih, da pojednostavimo stvari. Socijalizam pak s druge strane ima humanu ideju jednakosti u sebi, no često se u praksi nije izvodio na najbolji način (zatvaranja političkih protivnika i sl.), a slična je i stvar na samoj Kubi (mnoštvo zatvorenih, izbjeglih, prognanih, siromašnih). Ipak, dok Fidel kaže kako je prije revolucije na Kubi fakultetsku diplomu imalo svega 30 000 ljudi, a pismenost je bila na izrazito niskoj razini (jer je puno lakše vladati neobrazovanim ljudima, pitajte Georga W. Busha), dok sada na studije na Kubu dolaze mladi iz čitave Latinske pa čak i sjeverne Amerike, a diplomu danas posjeduje 700 000 ljudi; ipak izlaze na vidjelo i pozitivne strane njihove Revolucije.
Taj izuzetno živahni u doba snimanja filma 75ogodišnjak, bistrog uma i smisla za humor (izjavio je da se ne brije jer je izračunao da je time uštedio mjesece svoga života, ako računamo 15 minuta brijanja svaki dan), ugodno me iznenadio i strašno podsjetio na bivšeg vođu bivše nam države o kojem se danas ne govori. Naime, obojica su bili lideri komunističkih država ali su u isto vrijeme obojica bili priznati kao velike vođe na samom Zapadu. Kao što se Tito družio s jet-setom na Brijunima, tako su Castru dolazili i Hemingway i Maradona pa čak prije par godina i sam Papa Ivan Pavao II. (čini mi se da je to jedina scena u filmu prošaranom starim snimkana prije, za vrijeme i poslije Revolucije, u kojoj Castro ne nosi svoju zelenu uniformu, već civilno odijelo). I baš kao i Titu, vjerujem da će i njemu na pogreb doći političari iz cijeloga svijeta koji se možda nisu slagali s njegovim političkim idejama, ali mu na taj način odaju počast kao svjetski priznatom vođi. Baš kao i o Titu, i o Castru se razlikuju mišljenja, ali im se ne može poreći karizmatski utjecaj na ljude i svjetska slava.
|